O nama
Domovina se ne ostavlja. Ona se nosi.
Postoji riječ koju svaki Hrvat razumije bez rječnika, a nijedan je stranac ne može do kraja prevesti. Domovina. Za nas to nije apstrakcija — domovina je Hrvatska. Miris bakine kuhinje nedjeljom. Zvuk zvona preko cijelog sela. Kava na korzu koja traje sat vremena jer je važnija od svega. Kamen koji je topao i u prosincu, jer ga je netko tvoj klesao prije sto godina.
A dio nas tu istu domovinu nosi daleko — u Njemačku, Kanadu, Australiju — i čuva je u jeziku za nedjeljne ručkove i zagrljajima na aerodromu, u oba smjera. Domovina je jedna. Mi smo posvuda.
Odrasli smo s tom riječi. A onda smo primijetili da osjećaj koji nosimo u sebi nema što obući. S jedne strane suvenir sa štanda, koji taj osjećaj pretvara u vic. S druge šutnja. Odbili smo birati između kiča i šutnje.
Trenutak prepoznavanja
Ali Pleter nije nastao samo zbog odjeće. Nastao je zbog jednog trenutka koji se ponavlja otkad naši ljudi putuju svijetom: trenutka prepoznavanja. Kad negdje daleko čuješ svoj jezik i okreneš glavu. Kad na tuđem stolu vidiš poznatu kavu. Kad ti stranac postane netko svoj — zbog jednog znaka.
Mi smo tom trenutku dali oblik. Znakovi stari trinaest stoljeća — glagoljica, pleter, kamen, imena naših mjesta — prevedeni na jezik dizajna koji se jednako prirodno nosi u Zagrebu, Münchenu i Melbourneu. Tiho, ali naše.
Knjiga koja se piše stoljećima
Naše kolekcije nisu kolekcije. To su poglavlja jedne knjige koja prati put hrvatskoga naroda: Iskon. Opstanak. Buđenje. Sloboda. Danas. Od stoljeća sedmog i prvih kraljeva, preko stoljeća u kojima smo pod tuđim krunama čuvali jezik, vjeru i ime, do buđenja naroda — i do danas, do svih nas.
Posebno mjesto u našoj knjizi ima Domovinski rat — Poglavlje IV., Sloboda. Jer nas je on izgradio kao narod: platili smo najvišu cijenu da bi riječ domovina danas značila slobodnu zemlju. O tom poglavlju ne vičemo. Njemu se klanjamo — i nosimo ga dostojanstveno, kako zaslužuju oni koji su ga napisali. Uz njega izlaze Zapisi: numerirane serije vezane uz datume koji se ne zaboravljaju, i koje se nikada ne ponavljaju.
Zašto Pleter
Ime smo uzeli od najstarijeg hrvatskog znaka: isprepletene vrpce klesane u kamen prije tisuću godina — niti bez početka i kraja. Pleter je ono što jesmo: generacije upletene jedna u drugu, doma i u svijetu. Nit koja se ne kida.
Nositelji
Ljudi koji nose Pleter nisu kupci — oni su Nositelji. U svakom komadu, s unutarnje strane, nalazi se mali znak koji svijet ne vidi: pripadnost prvo nosiš u sebi. A kad Nositelj sretne Nositelja — kimne. Bez riječi. To zovemo Tihi pozdrav, i on je pravi proizvod ovog brenda.
Pleter nije politička niti navijačka marka. Domovina je osjećaj — a osjećaj nema stranku. Nositelj je svatko tko osjeća: rođenjem, podrijetlom ili srcem.
Ne nose ga svi. Ali oni koji ga nose — razumiju se.